Sir i vrhnje – 17 godina poslije

/ Ines Siuc /

„Sir i vrhnje“ projekt je umjetnice Kristine Leko započet u Zagrebu 2002. godine. Godinu dana ranije realizirala je sličan projekt, „O mlijeku i ljudima“, u okolici Slavonskog Broda i u Dunaújvárosu u Mađarskoj. Projekt „O mlijeku i ljudima“ uvršten je u izložbu „Criss-Cross: Pet pozicija u suvremenoj hrvatskoj i njemačkoj umjetnosti“ (Zagreb, MSU, 2005.) gdje je Kristina Leko primjećena kao jedna od umjetnica koja kroz svoj rad „propituje pojmove autorstva, individualizma, osobnosti, tržišne vrijednosti umjetnosti, institucionalnog sustava predstavljanja… dovodeći u pitanje neke od temeljnih postulata na kojima počiva umjetnička produkcija općenito. (…) Brisanje granice između umjetnosti i života, na primjeru djelovanja Kristine Leko, postaje realnom činjenicom, a ne tek programatskim ciljem“[1].

[1] Nada Beroš u katalogu izložbe „Criss-Cross: pet pozicija u suvremenoj hrvatskoj i njemačkoj umjetnosti“, stranice 14-15.

O mlijeku i ljudima, video-komunikacijski projekt u suradnji s deset seoskih obitelji, 2001/03; postav izložbe, ICA-Dunaujvaros, Mađarska, 2003 .

Ovakav kustoski zaključak, osim što pobliže opisuje umjetnost kakvom se Kristina Leko bavi, odnosi se i na njen način rada – dugotrajno i opsežno terensko istraživanje. Istražujući na terenu u Slavonskom Brodu, umjetnica je shvatila kako su mala seoska domaćinstva gubitnici tranzicije te kako razvoj velike mljekarske industrije postepeno s tržišta istiskuje male proizvođače. Zaključila je kako sličan proces ugrožava i zagrebačke mljekarice za koje možemo reći da su  jedna „ženska tvornica“ – jer su proizvodnja sira i vrhnja uz, dakako, uplive cijelih kućanstva, ipak primarno žensko zanimanje – kao i način na koji seoske žene privređuju i donose novac u kuću. Za razliku od projekta „O mlijeku i ljudima“ u koji su bile uključene cijele obitelji, projekt „Sir i vrhnje“ fokusirao se na žene.

Otvorenje izložbe”Sir i vrhnje” u Galeriji PM Doma HDLU-a, 7. prosinca 2003.; Foto: Kristina Leko

Projekt je započeo 2002. godine na UrbanFestivalu u organizaciji BLOK-a (Lokalne baze za osvježavanje kulture) akcijom dijeljenja sira i vrhnja a nastavio se izložbom u Meštrovićevom paviljonu, u Galeriji PM 2003. godine. Tom prilikom bili su izloženi video-zapisi o mljekaricama, njihove životne priče, a ispred paviljona dovedena je krava koja je, riječima umjetnice, „morala biti tamo“ jer „ako hoćeš neku stvar dovesti do razumijevanja, da ima neko šire polje razumijevanja, moraš upotrijebiti metode i-ili slike koje mogu tu poruku prenijeti. Bez krave taj projekt ne bi imao smisla. Reprezentacija krave je morala biti tamo“. Tako je „Sir i vrhnje“ u javni i galerijski prostor uveo realnu, životnu situaciju s kojom su se susretale brojne mljekarice na zagrebačkim tržnicama. Važan su dio projekta bile i web stranice koje su sadržavale podatke o tome koja je mljekarica na kojoj tržnici kojim danom, uz slike njihovih proizvoda (ali anonimnosti u pogledu imena). Web stranica sadržavala je i statističke podatke o mljekaricama na svakoj od istraživanih tržnica – njihovu dob, prosječnu proizvodnju, zaradu, radne sate u danu itd. – uz audio i video zapise o mljekaricama (koji su bili i na izložbi), a poseban je dio bio posvećen pričama koje su ljudi mogli sami unositi na stranicu, o mljekaricama, siru i vrhnju, gradeći tako vlastiti narativ o njima. Web stranice su bile široko primijećene, kao i cijeli projekt. Stranice su se zbog dotrajalosti koda u međuvremenu ugasile ali su pohranjene u Hrvatski arhiv weba Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao kulturna baština. Godine 2006. Kristina Leko je započela rad na filmu „Sir i mlijeko“ koji je 2013. godine premijerno prikazan na ZagrebDoxu.

Umjetnica kroz sve navedene aktivnosti u projektu iscrpno prikazuje svakodnevicu mljekarica i izazove s kojima se susreću. Neki od njih proizlaze iz prirode samog zanimanja, no brojni su problemi uvjetovani propadanjem domaće poljoprivrede, dolaskom velikih trgovačkih lanaca kao i pripremama Hrvatske za ulazak u Europsku Uniju[1]. Kristina Leko projektom je radila na senzibilizaciji javnosti za probleme s kojima su mljekarice suočavaju upozoravajući na one koji tek slijede. Tako:

„[n]apredak smjera put velikih farmi, te bi moglo biti, da za stotinu godina više nitko neće kravicu dodirnuti ili, pak, s njome popričati. Oni koji s kravama razgovaraju postupno će nestati. A s njima onda i oni koji razgovaraju međusobno, na tržnicama. No, može li se napredak izvesti tako da se zadrže sitnice koje mnogima od nas puno znače? Kao na primjer, sir i vrhnje iz ruke u ruku. Uz pokoju riječ. (…) Većina starih mljekarica ima nekoliko kupaca, obitelji koje kod njih kupuju četrdeset, pa i pedeset godina. Kupovanje sira i vrhnja na ovaj način, osobita je kultura ophođenja. Veze između mljekarica i građana su duboke i prenose se iz generacije u generaciju“[2].

Osim zbog uloge koju je projekt „Sir i vrhnje“ odigrao u široj javnosti, on je važan za umjetničku scenu kao jedan od prvih umjetničko-istraživačkih projekata u Hrvatskoj. Kristina Leko, u suradnji sa BLOK-om te Galerijom PM, provela ga je s namjerom da osnaži same mljekarice i potakne raspravu o uvjetima proizvodnje i prodaje sira i vrhnja.

„Sir i vrhnje“ je sintagma koja je u međuvremenu odjeknula u javnosti kroz brojne filmove, projekte i političke kampanje. Istraživački kulturno-antropološki projekt „Sir i vrhnje reloaded“ namjerava istražiti društvene odjeke projekta započetog 2002. godine. Etnološkom i kulturno-antropološkom metodom razgovora i promatranja, provjerit će se kakav je otisak projekta na sudionike i nositelje, kustose i producente, a posebna pozornost pridat će se mljekaricama. Kroz razgovore i boravak na tržnici projekt «Sir i vrhnje reloaded» donijet će uvid u stanje na terenu, istražiti utjecaj koji je projekt imao onda i posebno koji može imati danas, kao inspiracija za nove kustoske i društveno angažirane umjetničke projekte.

*Tekst je nastao u okviru kulturno-antropološke studije za projekt “Sir i vrhnje Reloaded” koji se provodi uz potporu Zaklade “Kultura nova”.


[1] Hrvatska je postala članica EU 2013. godine no zahtjev za članstvom predan je 2003. godine čime je započeo proces koji će se završiti deset godina kasnije.

[2] Deklaracija o mljekaricama, 2003.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s